|
 Na
svijetu postoje tisuće ljudi koji djeluju za Isusa, ali ono što je
svijetu zaista potrebno su ljudi u kojima će Isus djelovati. Osoba
u kojoj će Isus djelovati može biti samo onaj pojedinac koji je istinski
preobražen; on tada neće samo govoriti o Isusu nego će biti u poziciji da
Isusa daje drugima. Kada se dogodi takva preobrazba Isusova osobnost biva
prenesena u srce te preobražene osobe koja tada može okupljati ljude za
Isusa. Primjeri takvih osoba su sveti Pavao, žena grešnica i Zakej. Kroz
pokajanje i skrušeno srce, osoba može usmjeriti Isusovo svjetlo u
najskrovitije kutke svog srca i to se onda snažno odražava na cijeli njen
život. Samo osoba koja se iskreno kaje može osjetiti obilan izljev Božje
ljubavi u svom životu. "Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje.
Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest" (Mk 1:15). Jedna stvar je
kristalno jasna; samo oni koji žive u dubokom i iskrenom pokajanju, mogu
istinski povjerovati u Radosnu vijest. "Ime tvoje i spomen tvoj duša nam
žudi " (Iz 26:8). Mi smo ljudi koji bismo uvijek trebali nositi ime i
misao Božju. Božje ime i misao povest će me u novi način života, novu
životnu stazu, Isusovu stazu. Kad se osoba duboko pokaje i istinski
obrati, iskusit će obilan izljev Duha Svetoga u svom životu. Upravo kao
što riječna struja pred sobom nosi i ispire sve što je na površini, tako i
Duh Sveti ispire sve opačine našeg srca i ono postaje čisto i sjajno.
Čisti srcem mogu gledati Boga. Dakle, da bismo mogli vidjeti Boga,
neophodno je obraćenje. Ako želimo da naši životi budu kao zelena stabla
zasađena na obali rijeke, potrebna nam je ljubav i briga našeg Oca. Bogu
su ugodni oni čija su srca ispunjena pokajanjem i poniznošću i oni koji
dršću od vjere slušajući Božju riječ. Da bi obitelj bila blagoslovljena i
pomazana Božjom milošću, njeni članovi moraju započeti život obraćenja i
poniznosti. Ne postoji takvo nešto što Bog ne bi mogao dati nama ili našim
obiteljima. Sveti Pavao je iskusio veličanstveni učinak obraćenja. Isus je
ušao u njegov život poput sjajnog svjetla i rekao mu : " Savle, zašto me
progoniš?" Isus danas ovo uznemirujuće pitanje postavlja svakoj osobi
uronjenoj u različite vrste grijeha: "Zašto me progoniš?" Ovo pitanje je
upućeno i meni, a odgovor moram dati cijelim svojim životom. Ovdje odgovor
nije jednostavan, nije neka uljudna riječ. Ovaj odgovor proteže se kroz
cijeli naš život i sve razine našeg postojanja. Odgovor koji dajemo je
ukupan zbroj svega u našem životu. Samo ako se preobrazimo u duhovna
stvorenja Božja milost će poteći kroz nas. Kada se sveti Pavao preobrazio
u duhovno stvorenje, on je postao snažan Božji instrument. Važno je da
spoznamo ovu činjenicu. Pavao je u svom srcu podržavao plamen duhovnog
iskustva koje je primio od Boga i to je kao plod donijelo njegovu
poniznost. Ako u našim srcima bude poniznosti i pokajanja, Gospodnja
milost i plamen Duha Svetoga nastanit će se u nama. "Poškropit ću vas
vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od
svih kumira vaših. " (Ez 36 :25) Sveti Petar je jedan od onih koji su
slušali mnoge Isusove riječi, no usprkos tome, pod posebnim okolnostima,
on je zanijekao Isusa. Dok se grijao uz vatru, sluškinja ga je upitala da
li je on bio s Isusom, a Petar je to spremno zanijekao. No, nakon iskustva
Pedesetnice, on je postao hrabri svjedok za Krista. Duboko u sebi,
trebali bismo se zapitati : Jesam li ja osoba koja sjedi pored vatre i
grije se? lli je moja duša zapaljena Duhovskim sjajem? Kada svoja srca
približavamo Bogu, bit ćemo ispunjeni Božjom milošću, mirom i radošću.
Sjećam se nekoliko događaja iz mog iskustva. Jednom za vrijeme duhovnog
seminara u Europi, osobno sam bio svjedok kada je jedna sestra ponovno
zadobila sluh koji je izgubila prije 20 godina; nakon života u potpunoj
tišini, iznenada joj se vratio sluh. U drugom slučaju, osoba je dobila
dobar posao nakon što se pokajala i odlučila promijeniti život . "
Posvetite se, jer će sutra Gospodin učiniti čudesa među vama. " (Jš 3:5).
Poznajem jednu osobu koja radi u molitvenom timu za duhovnu obnovu. Neko
vrijeme on nije mogao obavljati svoju zadaću s milošću koju je običavao
imati u prošlosti, nije više imao dar jezika. Kada se pokajao i iskreno
molio začuo je šaptanje u svom uhu :" Sjećaš li se prigoda kada si svojim
nagovorima ožalostio ljude koji su te slušali, pokaj se i onda moli." Za
vrijeme klanjanja pred Presvetim, nakon što se pokajao, u suzama je
iskreno molio, osjetio je milost i ponovno je zadobio dar molitve u
jezicima i svu izgubljenu duhovnu snagu i živost. |